Pančićeva omorika (Picea omorika) je jedinstvena vrsta četinara koja potiče iz zapadnog dijela Balkana, gdje raste na ograničenim staništima u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ova reliktna i endemska biljka, koju je 1875. godine otkrio srpski botaničar Josif Pančić, ističe se svojom vitkom formom i izuzetnom otpornošću. U nastavku donosimo 15 zanimljivih činjenica o ovoj fascinantnoj vrsti.
Zanimljive činjenice
- Pančićeva omorika je preživjela ledena doba i smatra se živim fosilom, što je čini pravom botaničkom relikvijom.
- Otkrio ju je Josif Pančić 1875. godine na planini Tari u Srbiji.
- Prirodno stanište joj je vrlo ograničeno, uglavnom na kanjonima Drine i planini Tari.
- Ovo drvo može narasti do 40 metara visine, ali mu deblo ostaje relativno usko.
- Pančićeva omorika ima karakterističan vitak oblik i krošnju poput piramide.
- Zahvaljujući otpornosti na mraz i sušu, koristi se u hortikulturi i pejzažnom uređenju širom svijeta.
- Njene iglice su plavo-zelene boje i imaju sjajan donji sloj koji pomaže u prepoznavanju vrste.
- Drvo je izuzetno elastično i otporno na vjetrove, zbog čega dobro uspijeva na strmim i kamenitim terenima.
- Pančićeva omorika se danas uzgaja u botaničkim vrtovima i parkovima širom Evrope i Sjeverne Amerike.
- Spada u porodicu borova (Pinaceae) i blisko je povezana sa drugim vrstama smrča.
- Njene šišarke su male i duguljaste, a sazrijevaju nakon dvije godine.
- Uprkos tome što se sadi širom svijeta, u prirodi je i dalje ugrožena zbog ograničenog areala rasta.
- Koristi se i u drvnoj industriji, ali zbog svoje rijetkosti njena se sječa strogo kontroliše.
- U Nacionalnom parku Tara postoji posebna zona zaštite posvećena očuvanju ove vrste.
- Pančićeva omorika je simbol Nacionalnog parka Tara i jedan od prepoznatljivih prirodnih simbola Srbije.