Drijeva su bila ključni srednjovjekovni trg i luka, smještena na donjem toku rijeke Neretve. Kao glavno trgovačko čvorište, povezivala su unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem, postajući mjesto gdje su se susretale različite kulture, jezici i najdragocjenija roba tog vremena.
Zanimljive činjenice
- Mijenjala su državnu pripadnost – od kraja XII vijeka Drijeva su bila u sastavu srpske države, da bi oko 1326. godine ušla u sastav srednjovjekovne bosanske države.
- Bila su najsnažnije trgovačko središte Bosne – ovdje su kopnom stizali proizvodi bosanskog i srpskog rudarstva, dok su morem dolazili so, vino, ulje i dragocjene tkanine.
- Drijevska carina je bila „jabuka razdora“ – zbog velikih prihoda, oko kontrole ove carine stalno su se sukobljavali najistaknutiji bosanski velikaši.
- Postojao je poseban sistem podjele prihoda – zarada od carine dijelila se između vojvode Sandalja Hranića (polovina), Radosava Pavlovića (četvrtina) i porodice Radivojević (četvrtina).
- Dubrovčani su najčešće bili zakupci carine – dubrovačka vlastela i bogati trgovci, a ponekad i sama njihova vlada, uzimali su carinu pod zakup kako bi kontrolisali trgovinu.
- Izuzetno razvijeno zanatstvo – od 34 poznate vrste zanata u srednjovjekovnoj Bosni, čak 17 ih je zabilježeno upravo na trgu Drijeva.
- Snažna dubrovačka kolonija – već 1372. godine na ovom trgu je živjelo oko 200 muškaraca iz Dubrovnika koji su bili sposobni za nošenje oružja.
- Privlačila su trgovce iz cijele Italije – osim domaćih ljudi i Dubrovčana, u Drijeva su dolazili stanovnici dalmatinskih gradova i Italijani u potrazi za sigurnom zaradom.
- Drijeva su bila nezaštićeno mjesto – tokom čitavog postojanja, ovaj važni trg je ostao otvoren i nije bio osiguran nikakvim utvrđenjem ili zidinama.
- Crkva je bila centar naselja – u središtu trga nalazila se crkva okružena kućama trgovaca, radnjama, svratištima za putnike i lokalnim gostionicama.
- Specifična gradska luka – za razliku od kontinentalnih gradova, fizionomiju Drijeva upotpunjavala je luka koja se nalazila izvan užeg centra naselja.
- Jedno od četiri legalna mjesta za prodaju soli – trgovina solju bila je strogo regulisana, a u Drijveima su postojala specijalna zanimanja poput solara, mjerača i evidentičara soli.
- Postojala je kancelarija sa dva pisara – zbog međunarodne trgovine, poslovne knjige su vodila dva pisara: jedan za latinsko, a drugi za srpsko (ćiriličko) pismo.
- Stanovnici su imali „rezervne položaje“ – bježeći od ratova i najezdi vojski, stanovnici bi se povlačili na Pelješac ili u Ston, a vraćali bi se kada opasnost prođe.
- Plaćao se godišnji porez od jednog dukata – sakupljali su ga tzv. „haračari“ u ime gospodara mjesta (Radivojevića, Sandalja Hranića ili Stefana Vukčića Kosače).