Prašuma Bobija nalazi se na planini Grmeč u zapadnoj Bosni, u području Unsko-sanskog kantona. Ovo je jedno od najdragocjenijih prirodnih područja Bosne i Hercegovine – netaknuta šuma u kojoj priroda vlada bez ljudskog uticaja. Sa stablima starim i više od tri stoljeća, Bobija predstavlja pravi živi muzej šumskog ekosistema i dragocjeni izvor podataka za nauku i očuvanje biodiverziteta.
Zanimljive činjenice
- Prašuma Bobija se nalazi na planini Grmeč – smještena je u Unsko-sanskom kantonu, između Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta, na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 1200 metara.
- Prostire se na površini od 98,2 hektara – i iako nije velika po površini, predstavlja izuzetno vrijedan ekosistem po bogatstvu biljnog i životinjskog svijeta.
- U blizini prašume nalazi se prirodni fenomen Bobijaško oko – izuzetno lijep i rijedak hidrološki oblik koji dodatno obogaćuje pejzaž ovog područja.
- Područjem upravlja ŠPD “Unsko-sanske šume” – prašuma pripada gazdinskim jedinicama Grmeč-Mijačica i Grmeč-Palanka, pod stručnim nadzorom ŠGP “Sansko”.
- Ovo područje je pod režimom stroge zaštite – Bobija je 2002. godine izdvojena iz redovnog gazdovanja i proglašena zaštićenim šumskim područjem kategorije 1a (Šume visoke zaštitne vrijednosti).
- Certifikovana je od strane SGS Geneva – Switzerland – prema sertifikatu iz 2010. godine, Bobija spada u šumska područja koja sadrže globalno i regionalno važne koncentracije biodiverziteta.
- Na terenu je strogo zabranjena sječa i destruktivne aktivnosti – zaštitne mjere uključuju konzervaciju, obilježavanje terena i postavljanje oglednih ploha za naučna istraživanja.
- Teren prašume je raznolik i krečnjačkog porijekla – od polja i vrtača do pećina, jama i kamenih grebena; visine se kreću od 391 do 1480 metara nadmorske visine.
- Prašuma pripada zajednici bukovo-jelovih šuma na krečnjaku (Abieti-Fagetum dinaricum) – karakterističnoj za Dinaride, bogatoj florističkim i ekološkim raznolikostima.
- U Bobiji je registrovana 61 vrsta vaskularne flore – među njima 8 vrsta drveća, 9 grmova i 44 zeljaste biljke. Dominantne vrste su jela, bukva i smrča.
- U prosjeku se nalazi 429 stabala po hektaru – što je znatno manje nego u privrednim šumama, ali svako stablo ima veću ekološku i naučnu vrijednost.
- Ukupna drvna masa iznosi 882,2 m³ po hektaru – od čega 18% čini mrtvo drvo, koje ima presudnu ulogu u održavanju biodiverziteta.
- Mrtvo drvo pruža stanište za mnoge vrste – gljive, mahovine, insekte, ptice i glodare, što Bobiju čini izuzetno važnim staništem u regionalnom ekosistemu.
- Prašuma ima složenu strukturu i prirodan raspored stabala – istraživanja pokazuju da stabla nemaju grupisan raspored, već prirodni, slučajni poredak karakterističan za netaknute šume.
- Bobija je prirodna laboratorija i simbol šumarske edukacije – koristi se za naučna istraživanja i terensku nastavu studenata šumarstva. Predstavlja izvanredan primjer prirodne ravnoteže i otpornosti ekosistema.