Banjalučki veleizdajnički proces predstavlja značajan i tragičan događaj u istoriji s početka 20. vijeka. Kao jedan od niza politički motivisanih sudskih postupaka austrougarskih vlasti, imao je dalekosežne posljedice na srpsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. Ovaj proces, vođen u Banjoj Luci, imao je za cilj da slomi srpski nacionalni pokret i opravda austrougarsku politiku uoči i tokom Prvog svjetskog rata.
Zanimljive činjenice
- Banjalučki veleizdajnički proces bio je najveći u nizu sudskih procesa koje su austrougarske vlasti pokrenule protiv uglednih Srba u Hrvatskoj i BiH između 1909. i 1917. godine.
- Ovaj proces, koji je trajao od 3. novembra 1915. do 14. marta 1916. godine, bio je jedan od 17 takvih procesa vođenih u BiH tokom Prvog svjetskog rata.
- Predstavljao je dio šireg seta „iznimnih mjera“ koje su uključivale uspostavljanje represivne vojne uprave i prilagođavanje prava potrebama političkog nasilja.
- Tokom ovih mjera, raspušten je sabor, ukinut ustav, zabranjen rad srpskim društvima, zabranjena upotreba ćirilice i obilježavanje krsne slave, a naziv crkve je promijenjen u istočno-pravoslavna.
- Formalno dokazivanje da su ovi procesi nastavak suđenja atentatorima u Sarajevu 1914. godine bilo je neosnovano.
- Neposredni cilj Banjalučkog procesa bio je onemogućavanje rada institucijama srpske nacionalne inteligencije i pokušaj dokazivanja odgovornosti srpskog nacionalnog pokreta i Kraljevine Srbije za izbijanje Prvog svjetskog rata.
- Austrougarske vlasti su tokom Prvog svjetskog rata nastojale da onemoguće rad nacionalnih kulturno-prosvjetnih udruženja „Narodna odbrana“ i „Prosvjeta“, kao i sokolskih organizacija.
- Procesi protiv rukovodilaca i članova „Narodne odbrane“ smatrani su suđenjem cjelokupnom srpskom nacionalnom pokretu u BiH.
- Suđenje je održano u Vojnom sudu u Banjoj Luci, a optuženo je 156 najuticajnijih i najobrazovanijih Srba tog vremena, uključujući sveštenike, učitelje, profesore, ljekare, inženjere, advokate, trgovce, zanatlije, činovnike i đake.
- Optuženi su bili podijeljeni u tri grupe: vezani za „Narodnu odbranu“, za „Prosvjetu“ i za „Pobratimstvo“ i sokolska društva.
- Kao prvooptuženi, označen kao „glava čitavog pokreta“, bio je Vasilj Grđić, poslanik u Bosanskom saboru i sekretar društva „Prosvjeta“.
- Za sve optužene, osim za trojicu maloljetnih, zatražena je smrtna kazna.
- Presudom je utvrđeno da su optuženi u periodu od 1911. do 1914. godine pristupili organizaciji srpskog revolucionarnog društva „Narodna odbrana“ sa namjerom da silom promijene odnos BiH prema Austro-Ugarskoj i pripoje je Kraljevini Srbiji, te da je njihovo djelovanje bilo jedan od uzroka izbijanja Prvog svjetskog rata.
- Na kraju procesa, 16 osoba je osuđeno na smrt, 87 na vremenske kazne, a 53 je oslobođeno zbog nedostatka dokaza. Pet optuženih je umrlo prije završetka procesa, a dvojica su izuzeta iz sudske rasprave.
- Zahvaljujući Vladi Kraljevine Srbije i Nikoli Stojanoviću, vijest o procesu i smrtnim presudama proširila se Evropom i Amerikom, što je dovelo do međunarodnih akcija za pomilovanje, uključujući intervenciju španskog kralja Alfonsa XIII, nakon čega je car Karlo I pomilovao osuđene na smrt, preinačivši im kazne.