Solunski front, bio je jedno od ključnih bojišta Prvog svjetskog rata. Stvoren je 1915. godine, a prostirao se od albanske obale Jadranskog (ili Jonskog) mora do rijeke Strume i Egejskog mora. Nakon povlačenja preko Albanije i oporavka na Krfu (i u sjevernoj Africi), srpska vojska je bila jedna od ključnih i borbeno najspremnijih komponenti savezničkih snaga na ovom frontu.
Zanimljive činjenice
- Solunski front je stvoren 1915. godine kao odgovor saveznika na bugarsku prijetnju i zajedničku austrougarsku, njemačku i bugarsku ofanzivu na Srbiju.
- Front je bio izuzetno težak za borbu zbog planinskog terena, teških vremenskih uslova (velike vrućine ljeti, oštre zime) i loše infrastrukture.
- Srpska vojska se, nakon povlačenja preko Albanije krajem 1915. i početkom 1916, reorganizovala i oporavila na ostrvu Krfu te u Bizerti (Tunis), uz pomoć savezničkih liječnika i logistike.
- Na Solunskom frontu su bile aangažovane trupe iz Francuske, Britanije, Srbije, Grčke, Italije i Rusije (do Oktobarske revolucije).
- Srpska vojska je činila oko četvrtinu do petinu ukupnih savezničkih snaga na frontu u vrijeme proboja i pokazala se kao izuzetno borbeno sposobna i motivisana.
- Vojska Kraljevine Srbije bila je smještena u području Bitolja i Kajmakčalana, gdje je vodila žestoke borbe protiv Bugara i Nijemaca.
- Bitka za Kajmakčalan 1916. godine bila je jedna od najkrvavijih, s velikim gubicima, ali i značajnom moralnom pobjedom srpske vojske, jer je osvojen prvi dio teritorija na granici Kraljevine Srbije.
- Životi u rovovima bili su izuzetno teški – vojnici su se borili s bolestima poput malarije, dizenterije, tifusa i španske gripe, pored neprijateljskih napada.
- U proboju Solunskog fronta u septembru 1918. godine, srpska vojska je imala ključnu ulogu u ofanzivi na glavnom pravcu udara, zajedno s francuskim trupama, pod ukupnim zapovjedništvom generala Franšea d’Eperea.
- Za samo 45 dana, od sredine septembra do početka novembra 1918., srpska vojska je oslobodila Srbiju, a njen brzi prodor prema sjeveru bio je presudan za izbacivanje Bugarske iz rata i daljnji raspad Centralnih sila.
- Vojnici su prelazili i preko 30 kilometara dnevno po teškom terenu, pokazujući izuzetnu izdržljivost i moral, što je zadivilo i saveznike.
- U proboju su sudjelovale dvije srpske armije: Prva armija pod zapovjedništvom generala (kasnije vojvode) Petra Bojovića i Druga armija pod zapovjedništvom vojvode Stepe Stepanovića. Ključnu ulogu u planiranju i rukovođenju operacijama srpske vojske imao je načelnik Štaba Vrhovne komande, vojvoda Živojin Mišić.
- Srpska pobjeda na Solunskom frontu i brzi prodor doveli su do kapitulacije Bugarske 29. septembra 1918., što je označilo prvi veliki udarac i početak kraja Centralnih sila.
- Proboj fronta omogućio je brzo oslobađanje Skoplja, Niša, Beograda i ostalih ključnih gradova.
- Solunski front ostaje simbol srpskog stradanja, ali i pobjede, i danas se obilježava kao jedno od najvažnijih poglavlja u istoriji Srbije u 20. vijeku.